Montjuic ka' Merjan Subota, 15. prosinca 2007. 12:29

Glavna destinacija mog maturalnog putovanja bila je Barcelona, glavni grad španjolske autonomne pokrajine Katalonije i glavno trgovačko i industrijsko središte u Španjolskoj, te jedna od najvećih luka u Sredozemnom moru. No, dug je put do cilja...


U potrazi za ićem...

Verona je poznata po svojoj areni još iz davnog, prvog stoljeća, kao i po najpoznatijim svjetskim ljubavnicima Romeu i Juliji.  Svake jeseni, pored ostalih, u Veroni se održava i najveći svjetski sajam kamena.


Dakako, sjeli smo i na kavu (koja nema veze sa našom, a plaćate je duplo skuplje – čak 2€). Što se tiče hrane, ne možete naći normalnu zalogajnicu, pekaru i sl., a i kad pronađete nešto jestivo morate pljunuti između 3 i 4 eura, no, ni to nije dovoljno da ubije glad. Glavni zaključak je – nema spize do materine kužine.


...i pićem

Dolazimo u Genovu, u nadi da ćemo se tu konačno domoći normalne spize i obnoviti izgubljenu energiju. Grad je po veličini druga luka u Sredozemlju, poslije Marseillesa, te je mjesto održavanja Nautičkog sajma (Salone nautico), glavne europske nautičke izložbe. Brojne crkve, katedrale, galerije, muzeji, te impresivni akvarij karakteriziraju ovaj izniman grad.


Slobodno popodne do ukrcavanja na cruiser koji nas odvozi prema posljednoj destinaciji, Barceloni, pametno koristimo i nailazimo na izvrsnu pizzeriju čiji je vlasnik jedan Arap koji radi najbolje pizze u gradu. Na tom pomalo skrovitom mjestu najeli smo se do grla i to za svega 3,50€ i odlučno krenuli dalje.


Nebo nad Barcelonom

To je to! Svi su uzviknuli u isti glas i enormnom brzinom počeli fotografirati prekrasno obzorje koje se pojavilo pred nama. Nepregledno velika i prelijepa Barcelona osvojila me svojom jednostavnošću i odmah podsjetila na rodni Split. Sam sebi sam rekao, to je grad u kojem bi mogao živjeti, a da me ne uhvati nostalgija za Splitom. Upravo taj prvi prizor bio je ključan i nezaboravan. Pravi lučki grad obojan toplim mentalitetom Mediterana, prepun kulturnih spomenika, grad sportskog giganta FC Barcelone, srce Katalonije i duša Španjolske. Zatim na obzorju izranja i živopisno brdo Montjuic koje neodoljivo podsjeća na spli'ski Merjan, a brojne građevine odavno su nadvisile vrh Montjuica koji se nalazi na 173 metra nadmorske visine.

Ulaskom na Olimpijski stadion dotičemo duh prošlosti i budi se sjećanje na davnu 1992. godinu. Najimpresivnija građevina u Barceloni i zasigurno jedna od impozantnijih svjetskih građevina je Sagrada Familia (crkva Svete Obitelji), arhitektonsko i građevinsko remek djelo autora Antonija Gaudija. Njena gradnja je započela 1882. godine i još uvijek je nedovršena. On je dizajnirao impresivnu crkvu s tri lica koji imaju po četiri tornja. Svaki toranj posvećen je jednom od apostola. Zatim, ima dvije kupole, posvećene Djevici Mariji i Isusu Kristu.


Još jedno nedovršeno Gaudijevo čudo krasi Barcelonu. To je park Güell. Na ulaznim stepenicama u park Güell mašta je pobuđena dobrodošlicom živopisnog zmaja iza kojeg se nalazi prostor poznat kao Dvorana stotinu stupova iako ih je 84. Cijeli park je najbolja ilustracija i potvrda Gaudijeve genijalnosti i njegove vizije arhitekture koja je sjedinjena u svoje prirodno okruženje. U jednoj od dvije kuće u parku Gaudi je i živio. Ta kuća je danas Gaudijev muzej.


Ne mogu, a da ne spomenem i jedan od najpoznatijih stadiona na svijetu – Nou Camp kao šećer na kraju. To je definitivno svjetsko čudo, čovjek ostane šokiran i pun strahopoštovanja pristupa ovom hramu nogmeta.


Hedonizam

Na pet dana naš dom postao je Lloret de Mar. To je malo mjestašce na nekih sat vremena vožnje autocestom od Barcelone, te mjesto masovnog turizma u kojem gotovo da i ne postoje stambeni objekti.


Sve je prilagođeno turizmu i vrlo kvalitetno uređeno. Duge plaže, brojni ugostiteljski objekti, trgovine koje drže isključivo Marokanci kojih ima zaista mnogo, neopisivo velik broj disko klubova, teniski tereni i još mnogo toga.

Nakon tjedan dana neprestanih razgledavanja, istraživanja, tulumarenja, danonoćnog međusobnog druženja, pijančevanja i hedonizma, došao je red i na povratak kući. Na povratku smo prošli kroz Monte Carlo i Cannes te se divili raskoši monegaških kockarnica i crvenom tepihu...

napisao/foto: Frenk