Pariz - Grad svjetla Srijeda, 09. studenog 2005. 15:43

Pariz, grad umjetnosti i mode, zasluženo slovi kao jedan od najromantičnijih gradova na svijetu, iako se posljednjih tjedana veže uz nerede u zaboravljenim, osiromašenim predgrađima, koji su se proširili i u sami njegov centar.

Svi koji su posjetili tu prijestolnicu ljubavi slažu se u jednom - za vidjeti je nisu dovoljni dani! Nadam se da će sretnicima, koji kreću u avanturu zvanu Pariz, ovo moje skromno iskustvo pomoći, a one koji još uvijek dvoje upustiti se ili ne, potaknuti da naprave i taj korak. Pa, krenimo tragovima prošlosti...

Uz svjetski poznate spomenike, nezaobilazno mjesto svih posjetitelja (a Pariz ih godišnje broji preko 22 milijuna) je brdo Montmartre s kojeg se otvara možda i najljepši pogled na čitavi grad. Romantični ugođaj njegovih ulica, ispijanje kave na jednom od štekata pjace s uličnim slikarima ili zabavljačima (i vruće cijene: capuccino je 4 eura, a esspresso 3), nikog ne ostavljaju hladnokrvnim. No, svi turistički vodiči savjetuju da taj dio grada noću izbjegavate. Na vrhu brda je i crkva Sveto srce (Sacre Coeur) građena od 1877. do 1923. godine. Zanimljivo je da je, nakon što je izgrađena, dugo vremena u pariškoj javnosti bila simbol ružnoće, a tek s 19. stoljećem, kada se i umjetnička shvaćanja mijenjaju, priznata je njena vrijednost u kulturnoj baštini Pariza.

Katedrala nad katedralama, Notre-Dame, ostavit će vas bez daha. Smatra se najznačajnijim djelom religiozne arhitekture Pariza. Pogled na njenu gotičku fasadu budi maštu, pa ne čudi da je i u prošlosti inspirirala umjetnike u stvaranju svjetski poznatih djela. Trg Parvis, koji se nalazi ispred ulaza u crkvu, sami je centar Pariza i mjesto od kojeg se računaju udaljenosti i polaze svi putevi prema ostalim gradovima Francuske.

U Louvru, jednom od fascinantnijih svjetskih muzeja, možete potrošiti dane kako bi tek letimično pogledali kompletan postav. Muzej čuva djela najvećih svjetskih umjetnika, a daleko najpoznatije je - Mona Lisa. Završen 1202. godine s namjerom da zaštiti obalu Pariza, Louvre je poslije služio kao kraljevska rezidencija. Muzej je otvoren za vrijeme Revolucije 1973., a novijom renovacijom, koja je trajala do 1993. godine, osim što su sačuvani stari elementi, na trgu ispred muzeja izgrađeni su i novi - piramide. Najveća služi kao ulaz u muzej i sastavljena je od 793 romba i triangla od stakla. Za posjetiti Louvre možete, dakle, čekati u podužem redu s turistima iz čitavog svijeta ili otkriti tajnu. Postoji drugi ulaz! Rue de Rivoli ulica je koja će vas dovesti do njega. Potom se stubištem ili liftom spustite u trgovački centar Carousel, smješten podno piramide. Ako ste za posjet Louvra izabrali petak, a mlađi ste od 26 godina, ulazite besplatno. U svakom slučaju, uštedjeli ste vrijeme koje bi inače proveli čekajući na glavnom ulazu.

Ako ste se odlučili sami istražiti Pariz, pa tako i Louvre, najbolje je saznati nešto više o njegovim izlošcima prije nego krenete na put. Tako se, unaprijed upoznati s onim što vas tamo čeka, možete prepustiti imaginaciji i, primjerice, otploviti u daleku prošlost kada su se Egipćani u magijske svrhe služili Knjigom mrtvih i sve ono o čemu ste dotad samo čitali, imati metar ispred sebe.

Ni to vam nije dovoljno? Tu je i muzej D'Orsej, nekadašnja željeznička stanica (do 1939. godine), koja danas čuva djela iz druge polovice 19. stoljeća i prve polovice 20., od slikarstva, arhitekture i dekoracije, od romantike do post-ekspresionizma. Uštedjet ćete ako u razgledavanje krenete u noćne sate, kada se karta plaća 4 eura (za mlađe od 26 godina). Od ostalih, tu su i Musee Picasso (ulaz 6 eura) ili ekstravagantniji, kako izvana tako i iznutra, Centre Georges Pompidou (5 eura za mlađe od 26, a 7 za ''odrasle''). Karte za ulaz u gotovo sve muzeje i znamenitosti mogu se kupiti u prodajnom centru ''FNAC''. Iako cijene nisu jeftinije od onih na ulazima, mogli biste izbjeći čekanje na nekim od lokaliteta.

Najveća avenija, Champs Elysees, ugostila je i najveća svjetska imena i brandove, kao što su Louis Vuiton ili Mercedes Benz, pa je i samo razgledavanje izloga nešto što se ne zaboravlja tako lako. Iznenađuje ''guranje'' ulicom, iako je svaka njena strana široka otprilike kao dvije Marmontove. Ono po čemu se, ipak, ne razlikujemo previše (ako izuzmemo cijene) je činjenica da se u subotnje poslijepodne mjesto na štekatima nije moglo naći, pa čak ni u restoranu u kojem ćete u specijalitetima ''uživati'' uz smog i zvuke automobilskih motora.

Na kraju Avenije, već iz daljine, uočavate Arc de Triomphe (Slavoluk pobjede) , 49,54 široka i 44,82 metra visoka imperijalna građevina. Njene široke strane ukrašene su kolosalnim reljefima, a jedan od njih je i remek-djelo ''Odlazak dobrovoljaca'', poznatije kao ''Marseljeza''. S vrha Slavoluka pruža se predivan pogled na Pariz (za koji je potrebno izdvojiti 5 eura), a od 1921. godine ispod njega nalazi se grob nepoznatog junaka.

Simbol Pariza, čije se minijature prodaju na svim turističkijim lokacijama, trebao je biti srušen nakon što je izgrađen. Pogađate, Tour Eiffel! Konstruiran je za Univerzalnu izložbu 1889. godine (izgradnja je trajala dvije godine i dva mjeseca) i posvećen stogodišnjici Francuske revolucije. Ime je dobio po svom vizionaru, Gustavu Eiffelu, a od rušenja ga je spasila njegova upotrebna vrijednost. Služio je najprije kao meteorološka, a poslije i kao radio i televizijska stanica. Njegove su estetske vrijednosti Parižani kritizirali dugo poslije izgradnje, sve dok se nije, neprimjetno, srodio s gradom. Danas se Pariz teško može zamisliti bez tih 18 038 željeznih dijelova teških 7 300 tona. Ćekanje u redu ne može se izbjeći, a birati možete između lifta (cijena za prvi kat 4 eura, drugi kat 7,5 eura i vrh 10,5 eura) i stepeništa (do drugog kata 3,5 eura). Te početne muke zaboravit ćete prvim pogledom s njegovih terasa. Pokušajte na toranj stići nešto prije zalaska sunca, jer tako ste u prilici vidjeti čitavi grad danju, kao i njegovu metamorfozu u ''grad svjetla'', a, vjerujte, nije bezrazložno tako i nazvan.

Neovisno u kojem ste dijelu grada smješteni, Metro vam omogućuje brz i jednostavan obilazak. Od 5.30 sati ujutro do 0.30 navečer prometuje 15 Metro linija, a tu su i autobusne linije i RER. Karte (pojedinačna stoji oko 1.40 eura) se mogu kupiti na stanicama, a isplativije je kupiti karnet (10 karata za 8 eura) ili višednevne pokaze (trodnevni košta 15 eura, ali je zato broj vožnji neograničen).

Ako ''uhvatite'' Pariz na suncu iskoristite to za ručak na otvorenom (za 3 do 4 eura u jeftinijim supermarketima mogu se kupiti lunch sendviči ili salatice i tjestenine s raznovrsnim prilozima) i opustite se na jednoj od zelenih oaza.

Noć provedite u Latinskoj četvrti , bilo uz večeru ili čašu vina (4 eura) u jednom od kvartovskih barova. Povoljno i bogato može se jesti u japanskim ili kineskim restoranima. Ako vam je sushi samo nedovršeno jelo, uvijek možete izabrati nešto jednostavnije, kao, naprimjer, rižu. Na vama je odluka o prilogu.

Kako Pariz svakog mjeseca ugosti barem jedno od poznatijih imena glazbene industrije, ako niste ''robovi'' turističkih paket aranžmana dobro je provjeriti nastupe zakazane u dane boravka. Možda je vaš omiljeni band na pariškom stage-u upravo u vrijeme vašeg posjeta. Iskoristite priliku, jer drugu možda nikad i ne budete imali. Tako je u sklopu svoje turneje čak dva dana zaredom, jer tražile su se stotine karata više, u Zenit dvorani Cite de la Musique (pariškog glazbenog centra), nastupila grupa ''Franz Ferdinand''.

Iako su momci dali sve od sebe, a sami su u svojim izjavama u više navrata isticali kako glazbu stvaraju da bi cure imale na što plesati, većina je Parižanki ostala na svojim udobnim sjedištima. Možda se Pariz već zasitio nastupa svjetski poznatih ''faca'', pa je mlada grupa za njih tek ''mačji kašalj''. Nadajmo se da je tako, jer ako sve bandove ispraćaju kao ovaj, onda ni ne zaslužuju takve nastupe.

Zašto, pitate se? Odgovor je - bis! Da su Franz Ferdinand kojim slučajem nastupili u Splitu, publika bi sigurno delirično tražila ''repeticije'', ali ne i pariška. Svirka je gotova, publika raspuštena i to shvaća ozbiljno! A ja i dalje stojim pred napuštenom binom i mislim da je to samo običan - vic!

Otok St. LoUis omamit će vas mirisima iz čokoladarnice ili butige o' sira, iz kojih odlazite pomalo razočarani, jer vam cijene i nisu baš "legle". Prolazite pokraj galerija, antikviteta ili suvenirnica gdje se možda i zadržite u potrazi za nečim što će vas podsijećati upravo na takve trenutke šušurastih pariških ulica.

Na nekim od mostova, osim predivnih prizora, uživat ćete u uličnim jazz sessionima. Najstariji je Pont Neuf, što bi u prijevodu značilo Novi most, dok je jedan od romantičnijih ili vas barem vodi do mjesta koje je za ljubavnike najprivlačnije, Pont de Sulli. Uputite se u pravcu četvrti Marais i kroz park Square Barve spustite do šetnice uz Senu. Leptirići u trbuhu. Uz zvuke saksofona uličnog svirača zaljubljujete se u Pariz...